Tadija Jažo (Hrvatska)

MOJE SVJEDOČANSTVO: Primio sam veliku Božju milost

Na početku bih želio navesti nekoliko osnovnih podataka o sebi. Oženjen sam i imam troje djece, a po primanjima pripadam srednjem sloju ljudi.

Za sebe sam mislio da sam solidan vjernik, a sad tek vidim da sam bio više nevjernik nego vjernik.

Prava vjera u meni počela se buditi pojavom Međugorja i kasnije fra Ive Pavića. Kada sam pogledao prvu kazetu od fra Ive, poželio sam otići do njega kako bih doživio iskustvo počivanja u Duhu Svetome.

U Šurkovac sam otišao krajem 2010. godine. Bio sam na molitvi polaganja ruku. Većina je počivala u Duhu, ali ja, i nekoliko ljudi, nismo. Od tada sam počeo sebi postavljati pitanje: zašto? Poslije dubljega razmišljanja i analiziranja, zaključio sam da je problem u meni i da se moram mijenjati.

Od tog odlaska u Šurkovac, počeo sam više moliti, češće se ispovijedati i pričešćivati. Kad sam pročitao knjigu časne sestre Faustine iz Poljske, moja vjera je malo porasla i počeo sam moliti krunicu i zazive Božanskoga milosrđa.

Iduća prekretnica u mom životu desila se za vrijeme trodnevnice za blagdan Gospe od Anđela 2012. u Trogiru. Duhovnu obnovu u mojoj župi držao je fra Ivo Pavić.

Bila je to veličanstvena trodnevnica. Unatoč nesnosnim vrućinama, sudjelovao sam na cijelom programu koji je trajao od ranih jutarnih sati do kasno navečer. Hvala dragom Bogu, hvala fra Ivi, i hvala župniku don Stipanu koji je ovoga Božjega pastira doveo u našu župu.

Već prvi dan trodnevnice za vrijeme fra Ivinih molitava doživio sam iskustvo počivanja u Duhu Svetome. Bio je to božanstven osjećaj u kojem čovjek poželi ostati stalno i da se ne vraća u prvobitno stanje.

Treći dan primijetio sam jednu ženu kako moli nad vjernicima. Odlučio sam je zamoliti da se pomoli na moju nakanu, za ozdravljenje sina koji je bolovao od nesnosnih alergija, a potom sam se sklonio u hladovinu čempresa priključivši se molitvi krunice.

Krunicu sam molio potpuno mirno i sabrano sa sklopljenim rukama ispred lica. U jednom trenutku sam počeo osjećati ugodan miris. Dok sam promišljao odakle dolazi: je li s mojih ruku, možda je ostao miris od one žene koja me je držala za ruke dok je molila za moju nakanu ... primijetio sam kako miris jača svoj intenzitet. Odmaknuo sam ruke od nosa i osvrnuo se oko sebe. Sve je mirisalo i to sad s jasnim mirisom ruže koji je bio božanstven. U tom momentu, kad sam postao svjestan da miris ne dolazi od ničega ovozemnoga, osjetio sam se presretno i zbunjeno jer me je to potpuno zateklo. Sklopio sam ruke i nastavio moliti krunicu skupa s ostalim vjernicima. Prekrasni miris ruže je i dalje trajao. U srcu sam osjećao veliku radost jer sam osjećao da je to Božja poruka.

Nakon polaganja ruku koje sam dočekao s velikim ushitom, počivao sam u Duhu Svetome presretan. Kad je sve završilo, ja sam bio toliko presretan da se to ne može opisati riječima. Postao sam svjestan da je Bog doista ISTINA, da nema nikakve prevare ili zablude. Postao sam svjestan da je naša vjera prava vjera i da je naš Bog pravi Bog. Sada sve u mom životu ima smisao. Nestale su sve sumnje i sva pitanja. Hvala ti, Isuse moj, jer ti si stvarno usksrnuo i ti si svjetlo ovoga svijeta. Ti si ljubav nad svim ljubavima.

Kad je Isus ušao u moje srce, to je bio najljepši trenutak moga života. Ja sam doživio duhovnu revoluciju. Tek tada sam počeo postajati pravi vjernik. Odmah sam Isusu obećao da ću odbaciti neke grijehe koji su mi do tada bili srcu mili. Isti dan sam obećao Isusu da ću moliti jednu Gospinu krunicu svaki dan.

Kad sam sve to spoznao, znao sam da sam primio najveće moguće bogatstvo i taj osjećaj ne bih mijenjao za sve zlato i dijamante ovoga svijeta. Ja sam presretan čovjek jer mi je Bog dao spoznaju da postoji i smatram da su najsretniji ljudi na svijetu, oni koji su primili tu milost od Boga.

O, Bože, hvala ti što si meni dao tu milost. Želim da i drugi ljudi spoznaju da si ti najveći dar na ovom svijetu i da dožive svim svojim srcem i razumom da ti nisi nikakva iluzija ili davna priča, već da si stvaran onako kako nas Biblija uči.

SVJEDOČANSTVO: Fizička ozdravljenja

Krajem srpnja i početkom kolovoza 2012. u mojoj župi, u Trogiru, bila je trodnevnica za blagdan Gospe od Anđela koju je predvodio fra Ivo Pavić.

Trećeg dana trodnevnice, baš kao i prethodnih dana, fra Ivo je molio nad vjernicima polaganjem ruku. Bila je velika gužva pa sam odlučio odmaknuti se sa strane i pristupit molitvi kad prođe gužva.

U međuvremenu sam primjetio jednu ženu kako moli nad vjernicima. Odlučio sam je zamoliti da se pomoli na nakanu ozdravljenja moga sina od alergije na pelud. Ova alergija je sezonska bolest koja se javlja u proljetnim mjesecima. Došlo je proljeće, a moj sin više nema nikakvih alergijskih reakcija koje su do tada znale biti stvarno teške. Hvala Isusu što mu se smilovao.

Ja sam više od 12 godina na glavi (na tjemenu) u vlasištu imao jedan dio bez kose (promjera cca 3cm). Bio je to nekakav poremećaj za koji doktori nisu mogli reći nikakvu dijagnozu. Morao sam živjeti s tim, no otprilike mjesec dana nakon seminara i fra Ivinih molitava po kojima sam počivao u Duhu, moja supruga i svi drugi, primijetili su da mi je kosa neobjašnjivo izrasla i da je sve normalno kao prije 2000. godine.

Sljedeće ozdravljenje sam doživio 10. 02. 2013. godine, na Stepinčevo, na duhovnoj obnovi u bolnici Križine u Splitu koju je predvodila časna sestra Svjetlana Rezo skupa s bolničkim kapelanom don Markom i još jednim svećenikom čije ime nisam čuo budući da sam okasnio na početak programa. Atmosfera je bila veličanstvena unatoč ogromnoj gužvi zbog koje nisam uspio ući u dvoranu gdje se održavala obnova, nego sam ostao na hodniku.

Pred izloženim Presvetim oltarskim sakramentom časna sestra je vodila molitvu za ozdravljenje. U jednom momentu rekla je kako je Isus nekoga ozdravio od bolesnih leđa. Od toga trenutka do danas nije mi se ponovila onakva bol kakvu sam prije osjećao, a bolovao sam od oštećenog 4. i 5. pršljena na kičmi više od 10 godina što mogu potkrijepiti nalazima fizioterapeutima i snimkama oštećene kičme. Do tada bol me povremeno (barem jednom mjesečno) znala onesposobiti. Ponekad se ne bih mogao ustati iz kreveta ili bih se vrlo teško ustao, a često se ne bih mogao obuti. Zahvaljujem dragom Bogu što mi je dao snage da sam sve mogao izdržati i što me ozdravio.

Na istom mjestu sam doživio i ozdravljenje svojih koljena koja su bila vrlo istrošena i bolna. Nisam mogao normalno klečati, nego s velikim naporom. Ozdravljenje se desilo za vrijeme molitve za ozdravljenje pred Presvetim oltarskim sakramentom. Ustvari ovo ozdravljenje bi mogli svrstati u kategoriju čudesnih budući da je bilo trenutno, a popratio ga je neopisivo ugodan osjećaj u koljenima. Taj ugodni osjećaj osjećao sam intenzivno jedno dvanaestak dana i dan danas jedan dio toga osjećaja osjećam u koljenima.

Hvala ti, Isuse, moj Spasitelju! Nikad te neću iznevjeriti i uvijek ću te hvaliti i slaviti u sve dane života svoga!

Moje zadnje svjedočanstvo fizičkog ozdravljenja odnosi se na ozdravljenje od meteopatske glavobolje od koje sam patio zadnjih nekoliko godina. Radi se o jakoj glavobolji koja se javlja par dana prije promjene vremena.

I tako, jedne večeri, osjetio sam glavobolju i odlučio otići u sobu leći. Glavobolja je postajala sve jača. Pokušao sam utjehu pronaći u gledanju televizije, ali nisam mogao. Mislio sam da će mi čitanje knjige pomoći, ali mi ni ono nije pomoglo. I tako, u tim trenucima očaja zavapio sam: "Bože, ako postojiš, daj da mi prođe glavobolja." Istog momenta kad sam shvatio što sam izgovorio, odmah sam se iz srca pokajao i počeo moliti krunicu.

I tako, uronjen u molitvu Gospine krunice, nakon otprilike 3 desetke, postao sam svjestan da mi je bol popustila. Na moje veliko zadovoljstvo i iznenađenje, na kraju krunice primjećujem da je glavobolja skroz prestala

Svi znamo kakvo je ovo proljeće bilo i koliko promjena vremena je bilo, ali hvala ti, Isuse, ja više nikada poslije ove noći nisam osjetio ni najmanju glavobolju.

Još bih mogao mnogo toga svjedočiti, posebno o pobjedama nad navikama i grijesima koji su me zarobljavali, ali zadržat ću se na ovom što sam napisao. Želja mi je samo da ljudi shvate da Isusa stave na prvo mjesto u svojim životima. Tada će im On donijeti spasenje i na ovom i na onom svijetu. Ustrajte u vjeri, a nagrade će doći kada Bog to odluči.

Tadija Jažo