Adrijana: Moje svjedočanstvo – kako me Gospodin izvukao iz tame

Godinama sam bila udaljena od Boga. Ne samo da nisam vjerovala u Njega, nego sam se svjesno okrenula drugim stvarima – bavila sam se New age, liječila se homeopatijom, išla na gatanja, sudjelovala u raznim meditacijama i klanjala se drugim bogovima. Mislila sam da tamo pronalazim odgovore, ali umjesto toga, sve dublje sam tonula u tamu. Život mi je bio ispunjen depresijom i anksioznošću, toliko snažnom da sam osjećala da ne mogu dalje. Bilo je trenutaka kada mi se činilo da nemam izlaza i da bih se mogla potpuno izgubiti.

Tada je moja sestrična, vidjevši koliko sam loše, odlučila intervenirati. Prije godinu i pol dana pozvala me da odem s njom kod fra Ive u Šurkovac. Nisam imala volje, nisam imala ni vjere, a pogotovo nisam imala ljubavi prema Crkvi, svećenicima ni bilo čemu što dolazi od Boga. Odbacivala sam sve to, ali iz nekog razloga – možda zadnjim tračkom nade – ipak sam pristala.

Na hodočašće sam krenula s grupom iz Vinkovaca, koju je vodila Đurđica Maroš. Već tada nisam bila svjesna koliko će mi taj put promijeniti život. Kad sam došla kod fra Ive, rekla sam mu da se borim s teškom depresijom i anksioznošću te da nemam mogućnost ispovjediti se, jer sam živjela u grijehu. Bila sam u građanskom braku, a nisam bila crkveno vjenčana. Nakon što je fra Ivo položio ruke na mene i pomolio se, nešto se u meni počelo mijenjati. Počela sam se moliti, malo po malo, sve više. Gospodin mi je dao dar obraćenja i pokazao mi koliko sam živjela daleko od Njega.

Nakon mog obraćenja, On je počeo činiti čudesa u mom životu. Vidjela sam stvari drugačijim očima i više nisam mogla živjeti u grijehu. Taj brak se raspao, jer sam spoznala da to nije ono što Bog želi za mene.

Na tom putu nisu me ostavili samu. Voditeljica Đurđica Maroš i nekoliko hodočasnika koji su bili sa mnom pomogli su mi da razumijem ono što mi se događa. Njihova podrška i vodstvo bili su mi od neizmjerne pomoći – upućivali su me, tješili i ohrabrivali kad mi je bilo teško.

Nakon obraćenja doživjela sam još jednu veliku kušnju – operaciju kralježnice. No, ono što je nevjerojatno jest da nisam osjetila nikakav strah. Nisam se bojala ni najmanje jer sam znala da sam u Božjim rukama. Znala sam da se mnogo novih ljudi koje mi je Gospodin poslao moli za mene. A svi oni koji nisu bili od Boga, jednostavno su otpali iz mog života. Operacija je prošla savršeno, i u svemu tome osjećala sam Gospodinovu prisutnost i zaštitu. S Božjom milošću, moj se život potpuno promijenio. Sve ono što mi je nekada bilo važno – stvari koje sam voljela, za koje sam živjela – postalo mi je nebitno. Odričem se auta, odričem se svjetovnih, lažnih stvari, odričem se televizora i biram živjeti u skromnosti.

Kroz ovu godinu dana, dok sam još uvijek na bolovanju, Gospodin mi neprestano šalje ljude koji me ohrabruju, ljude koji su vjernici, koji me podržavaju i vole. On me vodi, čuva i pokazuje mi da je Njegova ljubav jedino što mi je potrebno.

Bila sam ona izgubljena ovčica, a On me pronašao i donio natrag. Onih 99 čekalo je dok me On, u svojoj beskrajnoj ljubavi i milosrđu, nije ponovno priveo k sebi.
Neizmjerno sam zahvalna Gospodinu što me spasio i vratio na pravi put, kao i svima koji su bili uz mene na tom putu.

Hvala Ti, Isuse!

Želim svima posvjedočiti da je Isus živ!