Z. Z.

Od puberteta sam bio problematičan,loš đak,poroci. Dolazi rat. Na pragu moje osamnaeste godine dragovoljno se prijavljujem u jednu od najboljih postrojbi HV. Prošao sam sva ratišta. Nisam se štedio. Iz rata izlazim s oboljenjem od Ptsp-a. Vikendom razni partiji. Uz to uzimam extasi teblete, kokain, alkohol. Od ponedjeljka do petka pušim travu, te 5-6 džointa dnevno, povremeno kockam. Imao sam česte depresije i bipolarni poremećaj s Ptsp-a, beznadežan slučaj, na rubu suicida...

2011 god. čujem za Fra Ivu i Šurkovac. Osjetio sam u sebi poziv. Znao sam da moram doći, raspitao se kada i kako. Mislim da je bio 24. 9. 2011., subota. Kad sam došao na duhovnu obnovu u Šurkovac. Crkva je bila u izgradnji. Ispred crkve improvizirani oltar. Suze su mi išle cijelu misu na oči. Kod polaganja ruku počivao sam u Duhu Svetomu i nakon mise sam shvatio da su mi nestale cigarete iz džepa. Kući se nisam vratio kao ista osoba. Vratio sam se s Isusom u srcu i tako je dan danas i vječno će tako da bude.

Uz Božju pomoć sam se lako obračunao sa porocima i krenuo živjeti sakramentalnim životom. Nisam svetac. Bože sačuvaj da mislim nešto tako o sebi ali jesam se obratio. Malo je reći samo da sam povjerovao u Isusa, ne da sam povjerovao nego sam ga upoznao. Znam da postoji. On je imao intervenciju na meni, izvukao me iz živog blata u koje sam tonuo.

Isuse hvala ti.