Ivana Jerković (Hrvatska)

KAKO SAM SUSRELA ŽIVOG ISUSA

Kao dijete često sam se molila, ali nisam baš te stvari previše shvaćala. Živjela sam vjeru iz tradicije, na mise sam odlazila tu i tamo i kad se moralo, a kasnije kad sam sve više i više počela živjeti svjetovno, na mise sam išla „svake prijestupne“. Smatrala sam kako nisam nikada ubila čovjeka da i nisam neki grješnik, a sreću sam tražila u ovozemaljskim stvarima. Ali moram priznati da sam se Njemu često molila, još od malena, ali često Ga i okrivljavala za svoj život, jer sve mi je išlo samo nizbrdo, bolesti, nesreće, neredi u obitelji. Gubila sam smisao, uvijek mi je nešto falilo.

Tako jednom upišem tečaj za masažu, a kad tamo, svega i svačega: nekakve čakre, energije, reiki, yoga, treće oko… I na poslu nam je bila ponuđena yoga kao jako potrebna zbog fizičke izdržljivosti za taj posao. Ja sam naravno odbila, ali su mi rekli da ne moram sudjelovati u spiritualnom dijelu, da neka samo vježbam (uz objašnjenje voditeljice da crkva pretjeruje oko yoge, da to nije ništa strašno, pomaže zdravlju, oni koji vjeruju u Isusa vide križ, a oni drugi vide treće oko). I tako, pomislih, ne moram sudjelovati u spiritualnom dijelu, pa ne može mi se onda ništa ni dogoditi, samo ću vježbati, a malo rekreacije neće mi naškoditi. Ali nije baš tako. Fizički sam bila ojačala, čak sam odlično izgledala, ali psihički nisam bila više dobro. Svakojake misli, umišljaji, depresija, očaj, umor, sve je to počelo djelovati i na mene. Kojekakve misli npr. da su crkva i te stvari samo bajke i basne i da svećenici prodaju priču, ma koji grijeh!? – pa svi žive u grijehu, zar to postoji više danas, Isus nije bio Bog, i slične grozote. Ali kad više nisam mogla, i kad sam dosegla dno dna, tada sam se slomila zbog svojih postupaka i života, otišla u crkvu i zavapila Bogu da mi pošalje nekoga da me spasi. Nisam tada pomislila na Isusa, nego na neku ovozemaljsku osobu koja bi mi mogla pomoći.

Ali Bog mi, hvala Mu, pošalje svoga sina Isusa Krista. To je bilo ovako: jedna gospođa, ne znajući što mi se događa, pitala me hoću li s njom do fra Ive Pavića na karizmatski susret, a ja odmah: „hoću!“. Kad sam došla tamo, rekla sam: „Bože, koji je više problem sa mnom, reci mi, pokaži mi! I tada sam svaku riječ upijala, slušala i upijala, i samo mi se otvorilo, stvari su mi počele bivati jasnije, Gospodin mi je dao spoznaju o kršćanstvu, pravoj Istini-Isusu, ovom svijetu i po prvi put u svom životu čula sam Gospodina, Njegovu Riječ! Pa On je živ i danas! 

I toliko sam se posramila pred Njim, kao nikad u svom životu, za sva svoja dijela, svoj način života koji sam vodila punih 30 godina misleći da je moj život dobar, a zapravo je vodio u propast i smrt. Što je Isus sve prošao za mene, a kako sam Mu ja vraćala!? Nakon toga mi je Gospodin, kad sam ga pitala što dalje, rekao da se molim za svoj novi život i ustrajnost i mnoge mi je stvari pokazao za moju obitelj. Sada se molim za njihovo obraćenje i da ih sotona napokon napusti. Sestru sam dobila na Isusovu stranu inače je bogopsovala i prozivala me da nisam sva svoja nakon što sam se obratila. A sad je ona „gora“ od mene. I sad slijede ostali iz obitelji! Vjerujem! Nakon toga sam na jednom seminaru kod fra Ive bila oslobođena od zloduha koji me je tlačio psihički i fizički, i prijetio da se ostavim Isusa, Šurkovca, molitvi. Ali ne dam se, tj. bolje rečeno, Gospodin me ne da. Kroz sve to me Gospodin ojačao i pročistio, ima On plan za sve.

Eto velike sam milosti dobila od Njega, a najveća je Oprost. I ne želim se odvojiti više od Njega. I ne samo da me izvukao iz ponora i oprostio, nego mi je dao novi život i ono što sam godinama tražila: smisao života! A to je ON.

Njegova je Ljubav toliko velika, i čista, a Njegovo milosrđe beskrajno. Hvala Mu i slava!

Neka ovo svjedočenje ide Bogu na slavu i mnogima na spasenje. Potrebno je zaista reći pravu istinu o okultnim terapijama kojima se danas mnogi koriste u svrhu liječenja. Pojedinci ih prodaju pod marketingom zdravlja, a ni ''z'' od zdravlja, već je riječ o sotoni koji se pojavljuje kao „anđeo svjetla“. Ima ih svugdje, kod nas se koriste njima u terapeutske svrhe, zastupljene su u nekim zdravstvenim ustanovama i ordinacijama. Kako nam samo lako đavao zamaže oči – čim vidimo da se ovakve stvari prakticiraju u takvim ustanovama, odmah pomislimo da je zdravo tj. čim pomaže zdravlju, da je dobro. Ali nije!

Otkud sve to znam? Kad sam susrela živoga Boga na duhovnim obnovama u Šurkovcu, Gospodin mi je puno toga pokazao. Probala sam yogu, homeopatiju, pomoć od jedne gospođe koja je tumačila da je Isusova i da joj je On dao posebne moći ozdravljanja, vidjela na svoje oči što bioenergija radi mojem ocu, i što reiki radi jednim poznanicima.

Ove stvari nemaju veze s Bogom dragim pa tako ni sa zdravljem: ayurveda (ajurveda), akupresura, akupunktura, aromaterapija, bioenergija, zona terapija (podjela tijela na različite zone koje se stimuliraju dodirom i masažom, yoga (joga), liječenje magnetima, New Age medicina, osteopatija, radioestezija, reiki, refleksiologija, rolfing masaža, terapija bojama ili kromoterapija, tui na, homeopatija, sijatsu... Na jednoj web stranici pronašla sam odgovor na čitateljevo pitanje o bioenergetičaru, je li grijeh otići k njemu pri nekoj bolesti – njihov odgovor je glasio ovako, citiram: "Dakle, ako bi se zbog liječenja, nakon neuspjelih nastojanja redovitoga zdravstva, vjernik odlučio poći k bioenergetičaru, i ako pritom nimalo ne bi promijenio svoje povjerenje u Boga, slobodno može ići potražiti pomoć i od takvoga "liječnika" te time neće sagriješiti pred Bogom." To nije istina.

Bioenergija nema veze s dragim Bogom, riječ je o nadriliječnicima, iscjeliteljima, vračarima, a ne liječnicima. Ljudi se tu otvaraju okultnom svijetu te ih napadaju sotonske sile koje utječu na duhovno, duševno i fizičko zdravlje i na sam odnos s Bogom. Nije moguće da takve stvari ne mijenjaju čovjekov odnos s Bogom. Ne samo što je to teški grijeh, nego okultizam donosi prokletstvo na toga čovjeka i na njegovu obitelj. Kako samo zavodljivo djeluju, a ljudi moraju kasnije na molitve ozdravljanja i oslobađanja od takvih stvari, pa čak i na egzorcizam.

Prvo ove terapije pomognu, na početku se čovjek osjeća sjajno, a onda mu kasnije biva sve gore i gore, i onda se sjeti da mu je na početku pomoglo pa se opet odluči otići na takvo nešto i onda mu opet biva sve gore i gore i nikako van iz začaranoga kruga jer ga duhovno poremeti i zavede. To vrag nudi zdravlje i pojavljuje se kao „anđeo svjetla“. Ali kakvo je to zdravlje? Riječ je o opasnim stvarima i što je najgore, to se plaća! Plaćamo da nas sotona zarobi, plaćamo kartu za pakao. Neki će možda reći: svatko ima svoje i bira svoj put, dakako, ali koji put je onaj pravi, istiniti, spasonosni. To je jedino preko Isusa Krista. On je rekao: „Ja sam Put, Istina i Život.“ Jedino ćemo po Njemu biti spašeni, i dovedeni k Ocu. Ovo tu je prolazno, ali zato ono „gore“ je vječno. Raj i Pakao postoje. Isus je zato i došao na zemlju da razotkrije đavolska dijela i dade nam vječni život. Stalno je govorio o Paklu, i kako je potrebno da se obratimo. A Njegova riječ je Istina, a ta Istina će nas jedino osloboditi.