Natalija Rajković (Hrvatska)

Hvaljen Isus i Marija! Dolazim iz obitelji koja je bila tradicionalno katolička, izbjeglička obitelj iz Bosne. Petero nas je djece. Moja majka je bila prenositeljica vjere u našoj obitelji. Bila je na seminaru o. Jamesa Manjackla i ozdravila od tumora dojke. U srednjoj školi sam upoznala Franjevačku mladež i priznajem da su to bile najradosnije godine moga života. Bila sam spremna umrijeti za Krista. Maštala sam o životu u samostanu. Na kraju srednje škole ipak je prevladala želja da budem majka. Upoznala sam budućega supruga u župnom zboru. Hodali smo u čistoći te sam se udala u dvadestoj godini. Još sam tada bila na fakultetu. Otpočetka smo htjeli djecu, ali prolazila je godina za godinom. Liječnik mi je govorio da se opustim i kuda mi se žuri. Ja sam se polako gubila. Molila bih devetnice, išla na hodočašća. Vjerovala sam da će Gospodin okrenuti sve na dobro, ali ubrzo bi mi vjera klonula.

Nakon pripravničkog staža dobila sam posao u patronaži. Posao mi je bio briga za trudnice i djecu. Postajala sam ljubomorna na trudne prijateljice i sve koji su imali djecu. I mužu je bilo teško, ali se prepustio Božjoj volji. Išla sam k različitim liječnicima i svi su mi na kraju rekli da mi ne preostaje ništa drugo osim umjetne oplodnje. No to nikad nije bila naša opcija. Prije dvije godine, uz liječničku pomoć ostajem trudna ali mi se ubrzo dogodio pobačaj. Bila sam očajna. Optuživala sam Boga da me ne voli. Često bih padala u depresiju.

U rujnu 2014. odlazimo u Šurkovac. Nije to za mene bilo ništa novo, ali je ovaj put bilo potpuno drugačije. Vapila sam da me Gospodin ozdravi, učini plodnom i izliječi sve moje rane i boli. Isus me tada dotaknuo. Fra Ivo je rekao da će tri para postati roditelji. To smo mi! Rekla sam ushićeno suprugu. I zaista nakon dva mjeseca ostajem trudna nakon 6,5 godina.

To je čista Božja milost. Nema riječi kojim bih Mu zahvalila. Slava ti i hvala Isuse!