Saša Božić-Kraljik (Hrvatska)
Duhovna obnova kod fra Ive Pavića
Moja kći (sada 10 godina) od rođenja ima suženje mokraćnog kanala koje uzrokuje slabiju funkciju bubrega. Redovito smo kontrolirali situaciju kod liječnika i stalno je suženje bilo oko 2,5 cm. U Osijeku sam otišla na Duhovnu obnovu koju je vodio fra Ivo Pavić 28. 9. 2012. godine, na kojoj sam se pomolila i preporučila svoju kćer za ozdravljenje i poboljšanje ovoga zdravstvenoga problema. 18. listopada 2012. ponovno sam išla sa kćeri na kontrolu kod liječnice koja je na ultrazvuku izmjerila da je sada to suženje samo 1 cm (što je vrlo značajno poboljšanje nalaza). Budući da nema nikakve terapije za ovaj zdravstveni problem (osim eventualne operacije), liječnica me upitala da li smo možda bili na nekoj bioenergiji ili sličnom. Samo sam odmahnula glavom i rekla da smo bili na Duhovnoj obnovi kod fra Ive Pavića i da je to sve Božje djelo.
Isto tako, ja sam imala endometriozu koja uzrokuje neplodnost. Suprug i ja smo željeli još jedno dijete, ali nam to nije polazilo za rukom. Budući da sam nekoliko godina ranije imala operaciju (miom i cista na maternici), liječnici su rekli da ću teško ponovno zatrudnjeti. Na Duhovnoj obnovi sam zamolila Isusa da ako je moguće i ako je to Njegova volja, da dobijemo još jedno dijete. Nakon malo više od pola godine ostala sam trudna (u lipnju 2013. godine) i danas, Bogu hvala imamo još jednu zdravu malenu curicu.
Hvala ti dragi Bože! I hvala fra Ivi Paviću što nam je bio u Osijeku – Bog Vas blagoslovio! Dođite nam opet!
BOLNICA
Nakon rođenja moje druge kćeri carskim rezom 24. 2. 2015. puklo mi je debelo crijevo, imala sam jaku upalu potrbušnice pa mi crijevo nisu mogli spojiti normalno, nego su mi napravili stomu (izvađeno debelo crijevo na stomaku gdje izlazi stolica koju ne možete kontrolirati). Kada su me uspavljivali na operaciju zamolila sam dragog Boga i Blaženu Djevicu Mariju da ta operacija protekne dobro, ne zbog mene, već radi moje djece: starije kćeri od 9 godina i tek rođene bebice. Kad sam se probudila u intenzivnoj, CRP je bio više od 100 puta veći, oko 600. Zamolila sam preko svoje mame svoju prijateljicu Dariju da piše velečasnom Zlatku Sudcu i fra Ivi Paviću da se pomole za mene (što je ona i učinila). Uključila me i u jedan molitveni lanac. Nakon tri dana u Intenzivnoj uz antibiotike i sve molitve, vrijednost CRP-a je padala, ali vrlo sporo. Tada sam se ispovjedila i primila bolesničko pomazanje. Sutradan mi je CRP pao na 60, što je vrlo začudilo liječnika, ali i pomoglo da me za 8. ožujka pusti kući. Znam da je dragi Bog bio čitavo to vrijeme uz mene i pomogao mi da sve to prođe i da nastavim život sa svojom obitelji. Hvala ti, dragi Bože i Blažena Djevice Marijo, što ste bili uz mene i uslišali moje molitve! I hvala svima kojima sam bila u molitvama!