Tamara-Gina Gučevac (Hrvatska)

Hvaljen Isus i Marija!

Moje ime je Tamara-Gina Gučevac, po zanimanju sam liječnica obiteljske medicine. Prije nepunu godinu dana dijagnosticirana mi je osteonekroza lijevog kuka (oštećenje zglobne cirkulacije - koja je dovela do potpunog propadanja zglobne hrskavice). Bolove sam osjećala nešto više od godinu dana, šepala, vukla nogu, ali tek kad se nisam mogla popeti uza stepenice, javila sam se ortopedu. Pogledao je RTG snimke i odmah mi savjetovao operaciju (totalnu endoprotezu kuka). Iako su svi nalazi jasno upućivali na moju dijagnozu, nisam vjerovala da se to meni događa, nisam prihvaćala bolest ...

Budući da sam mama sedmoipogodišnjeg dječaka s kojim sam rado igrala nogomet, planinarila, sanjkala, vozila bicikl, role, ... za mene je moja bolest predstavljala zatvor. Svaki korak je bio bolan, s vremenom se stanje pogoršavalo te sam se sve manje i manje kretala. Ubrzo nisam mogla izaći bez pomagala („štaka“) i vrlo brzo bih se umorila, nisam mogla do obližnjeg dućana. Automobil je zamijenio moje noge. Na operativnom zahvatu sam trebala biti krajem kolovoza. No, pojavio se cistitis (upala mokraćnoga mjehura) i operacija je prebačena za siječanj 2010. Bila sam presretna! Ne zato što me bio strah operacije, nego stoga što sam se nadala, osjećala da će se moje tegobe riješiti bez kirurga.

Za fra Ivu Pavića čula sam u kolovozu 2009. Naime, moje duhovne sestre su mi javile da fra Ivo predvodi Sv. Misu za ozdravljenje u jednom malom mjestu u Međimurju na blagdan Gospe Snježne, 5.kolovoza. Moja obitelj i prijatelji koji su bili na toj Sv. Misi su molili za moje ozdravljenje. Sjećam se da sam skoro cijelu Misu proplakala, da sam se pročistila iznutra. Snažni osjećaji strujali su mojim tijelom. Tada sam se krstila u Duhu. To mi je bilo predivno iskustvo mira i sreće ... Suprug kaže da sam se samo smiješila.

Na povratku kući, dobila sam na posudbu fra Ivinu knjigu „Molitvom do zdravlja“. Nisam je odmah počela čitati. Tek nešto kasnije. U knjizi su uz biblijske prikaze i svjedočanstva iz života svetaca objavljena i svjedočanstva ljudi našeg vremena koje je Isus ozdravio. Zastala sam kod jednog svjedočanstva gospodina koji je ozdravio od karcinoma nosne šupljine. On je u svojem svjedočenju naveo kako se čuo telefonski s fra Ivom i kako mu je odmah bilo bolje, a nakon susreta i prisustvovanja Sv. Misi je ozdravio.

Poželjela sam doći na neki način čim prije do fra Ive. Imala sam informaciju da je još u Italiji. Na dnu jedne od stranica navedene knjige pročitala sam njegovu rimsku adresu. Intenzivno sam razmišljala da ću mu napisati pismo i poslati ga na tu adresu. I baš kad sam si prigovarala da to još nisam učinila, dobila sam poruku od poznanice koja mi je javila za fra Ivinu duhovnu obnovu u Zaprešiću 27. i 28. 11. 2009. Divno! Idem!

Dogodilo se da su svi moji bili spriječeni te sam otišla sama. Imala sam informaciju da se seminar održava u crkvi Marijina pohođenja. Iako živim u Zagrebu, Zaprešić mi je posve nepoznat. Prije polaska nazvala sam informacije da mi daju br. Župnog ureda Marijina pohođenja. Dobila sam župnika sasvim neke druge župe. Taj župnik me je saslušao i sam rekao da sigurno tražim fra Ivu Pavića te mi je dao adresu i pokušao objasniti kako da dođem do crkve. Nisam bila sigurna da sam ga shvatila, no uputila sam se. Ponijela sam stari plan grada u kojemu su ulice bile starog nazivlja, medicinsku dokumentaciju i pomolila se da sretno stignem na odredište. Vozila sam se ulicama onako otprilike, auto kao da je sam išao. Sjetila sam se da trebam tražiti stadion i tamo negdje skrenuti.

Zaustavila sam se kod jednog kioska. Upitala starijeg gospodina koji je upravo kupio novine da li zna za tu adresu i crkvu. On me s radošću doveo do crkve. Samo mi je napomenuo da se ta crkva ne zove kako sam ja rekla nego crkva Kraljice Apostola. Kad smo se približili crkvi vidjela sam po mnoštvu automobila sa smo došli na pravo odredište. Gospodinu koji mi je pomogao ne znam ime, no on je bio moj anđeo koji me doveo. Čak sam u onom silnom mnoštvu automobila našla slobodno parkirno mjesto tik uz crkvu. Sad znam da ništa od toga nije bilo slučajno. Isus mi je usput slao svoje anđele u pomoć.

Crkva je već bila prilično popunjena. Vidjela sam slobodno mjesto za stajanje na kojem sam mogla kleknuti. No jedna od pomoćnica (redara) me je poslala u prvu klupu s lijeve strane da sjednem. Oko mene su bile majke s bolesnom djecom. Djevojčica s moje lijeve strane operirala je tumor na mozgu, molila sam se za njeno ozdravljenje. Više sam željela da ona ozdravi nego ja.

Molila sam se za dar vjere, za dar praštanja. Prožimali su me žmarci cijelim tijelom, a zatim u području kukova i nogu. Fra Ivo je dao primjer jednog gospodina koji je nakon bolesničkog pomazanja duhovno ozdravio, a nakon petnaestak dana i tjelesno. Shvatila sam da ozdravljenje ne mora biti trenutačno. Čekala sam nakon Sv. Mise krštenje u Duhu. U jednom trenutku sam pomislila odustati uslijed prevelike gužve i doći sutradan, ili otići direktno u njegovu župu Šurkovac (tek sam na toj Misi saznala da nije u Italiji nego da ima svoju župu) kada me jedna gospođa primijeti i oslobodi mi put do oltara gdje je fra Ivo polagao ruke na vjernike.

Došla sam na red. Pitao me što mi je, rekla sam mu dijagnozu i ostala neko vrijeme ležati u Duhu. Prilikom ustajanja jedan od pomagača mi je rekao da mi ne trebaju štake i neka hodam. Nisam bila sigurna da ću moći bez njih, no hodala sam bez bolova. Čak sam malo i protrčala! ALELUJA! Ostavili smo štake na oltaru, ne trebaju mi! Sjedila sam neko vrijeme, kasnije stajala i pjevala bez bolova. Svi su mi prišli u zagrljaj, veselili se sa mnom, slavili i zahvaljivali Gospodinu!!! Neopisiv osjećaj sreće, cijelo tijelo mi je strujilo! Dobra duša me je upozorila da ću imati kušnje, no da će one prestati zahvaljivanjem Gospodinu!

Sutradan smo uspjeli doći svi (moj suprug i sin i naši najbolji prijatelji) na duhovnu obnovu i zahvaliti Gospodinu!
ISUSU HVALA I SLAVA UVIJEKE! ON JE MOJ BOG I GOSPODAR!
MOJ BOG, MOJE SVE! NAŠ ŽIVI BOG!

Tamara-Gina Gučevac, dr. obiteljske medicine