Kristine Petrušić (Hrvatska)
Hvala Kralju svih Kraljeva!
Moj sin Mihael Petrušić rođen je 4. 6. 2008. bez dijela debeloga crijeva, bez jednog bubrega i sa savinutim stopalom (tzv. pes ekvinovarus). Još kao trudnica išla sam s njim na jedan duhovni seminar u Ivancu i iskusila veliki mir tokom evangelizacije i molitve fra Ive Pavića. Imali smo jako loše dijagnoze već tokom trudnoće. Međutim nitko nije vidio ovo s čim se Mihael rodio, nego su nas uvjeravali da Mihael ima neku srčanu manu i Down sindrom. Dva puta su mi predložili prekid trudnoće i to u visokoj trudnoći (23. tjedan), što smo svakako odbili. Trudnoća mi je protekla u strahu, suzama i tuzi. Kad sam došla na duhovnu obnovu u Ivanec, fra Ivo Pavić je na samom početku pričao o abortusu. Naveo je toliko činjenica i ja sam pogledala muža i rekla: Pa, Bože, Krešo, on kao da priča o našoj životnoj situaciji. Duh ga je vodio u potpunosti.
27. 11. 2009. i 28. 11. 2009. fra Pavić je došao u Zaprešić, tj. u moju susjednu župu Kraljice apostola. Pošto imamo dvoje male djece, nisam mogla biti na cijelom seminaru, ali smo otišli u subotu ujutro. Ja sam osjećala toliki blagoslov, ne samo od molitava fra Ive Pavića, nego od molitvi sviju ljudi oko nas. Tolika iskrena ljubav! Mali Mihael je bio toliko veseo ... plesao je cijelo vrijeme. Kad smo išli na pojedinačnu molitvu, pali smo u Duhu. Nisam mogla vjerovati da je i moj mali Mihael počivao u Duhu sa samo 18 mjeseci. Kad smo stigli doma, Mihael je stalno skidao čarapice. Ja na to nisam reagirala, jer je i inače volio skidati čarapice. Stalno je hodao bos, pljeskao uz slavljeničke pjesme i gledao svoja stopala. Ja sam tek navečer skužila da više nema platfusa (ravna stopala). Nisam mogla vjerovati da mu je Isus poklonio lukove ...
Sljedeće jutro smo suprug i ja vježbali stopalo (jer kao što rekoh Mihael je rođen sa savinutim stopalom, što se ortopedski saniralo pomoću aparatića i gipsa, ali su svakodnevne vježbice bile nužne). Dok smo vježbali, skužimo da Mihaelovo desno stopalo, koje je bilo savinuto i kraće od lijevog za 1-2 broja cipela, više nije kraće. Mjerili smo valjda 20 puta ... Koja milost Isusova! Produžio mu je stopalo.
Nitko od nas nije molio za stopalo ... svi smo išli zbog crijeva i straha od operacije koju Mihael ima 4. 2. 2010. I strah je nestao, a crijeva su proradila puno jače u svojoj peristaltici dan iza seminara. Mihael inače ima stomicu (stoma je otvor na trbuhu s vrećicom) kroz koju kaka, taj dan mu je po prvi puta pelena bila puna.
Slava Isusu za milost koju nam je poklonio i što je s nama. Volimo te Isuse i neka ovo svjedočanstvo bude tebi na slavu i hvalu i nek' je tvoje IME NAVIJEKE ČAŠĆENO.